GRANICE U ODGOJU

Dijete ima potrebu i pravo na odgojne granice, a odgovornost roditelja je pravovremeno i dosljedno postavljanje jasnih granica. Djetetu je od najranije dobi važno omogućiti da doživi situacije kad mora odgoditi zadovoljenje svojih želja i potreba. Time dijete razvija emocionalnu regulaciju, uči upravljati svojim ponašanjem i postaje spremnije nositi se sa situacijama koje izazivaju frustraciju. Drugim riječima, postavljanjem jasnih odgojnih granica, stvaramo temelje za zdrav psihosocijalni razvoj djeteta i pripremamo dijete za kasnije životne faze.

Što podrazumijevaju jasne granice u odgoju:

• pozitivan odnos između roditelja i djeteta, odnos međusobnog uvažavanja
• da roditelj izražava jasna očekivanja od djeteta, da jasno komunicira pravila tako da dijete zna što se od njega očekuje, što je dopušteno, što nije
• da roditelj ne popušta u svojim odlukama, odnosno da se dosljedno drži pravila koja postavlja
• da se roditelj također dosljedno drži i dogovora i obećanja koja daje djetetu
• da roditelj bude spreman na suradnju s djetetom – dijete se može uključiti u donošenje nekih pravila, djetetu se mogu ponuditi alternative – ali roditelj pruža okvir
• da roditelj postupa isto u sličnim situacijama
• da roditelj dosljedno provodi posljedicu koja je rezultat određenog djetetovog ponašanja

Evo kako bi trebali izgledati koraci u postavljanju granica u situaciji kad dijete nešto odbija, inzistira na nečem, odnosno ne može odgoditi zadovoljenje želje ili potrebe:

1. Empatičko reflektiranje – priznavanje djetetova osjećaja u trenutku kad se događa – daje djetetu informaciju da ga razumijemo, čujemo, vidimo – što ne znači da ćemo mu dopustiti ono što želi, već sda smo tu uz njega kad je ljuto, tužno, frustrirano..
2. Postavljanje granica, komuniciranje pravila – što jednostavnije, jasnije i u neutralnom tonu
3. Davanje izbora – omogućuje djetetu da nađe prihvatljiv način da zadovolji ili odgodi svoju želju/potrebu. Pazite da ponudite izbore koji su djetetu primjereni, vama prihvatljivi i da budete dosljedni u provođenju izbora.    
   
   
   Pri tom je važno da ne preskačemo pojedine korake. U praksi, često se događa da preskačemo empatičko reflektiranje i odmah krenemo s inzistiranjem na pravilima, ali empatičko reflektiranje može znatno pomoći u tome da dijete prihvati granicu i surađuje.

• Omogućite djetetu izbor u ponašanju i prihvatite njegovu odluku (npr. ili će s mamom u trgovini gurati kolica – to je pravilo, ili će juriti po trgovini – a onda napuštamo trgovinu – to je posljedica).
• Govorite prijateljskim i smirenim tonom
• Manje govorite, više djelujte – bez puno rasprave provedite dosljedno ono što ste rekli
• Kada primjenjujete logične posljedice neprihvatljivog ponašanja, uvjerite dijete da može ponovno pokušati drugom prilikom. (npr. Danas u trgovinu idem sama jer si prošli put jurio po trgovini, a sutra možeš sa mnom.)
• Ako se neprimjereno ponašanje ponavlja, produžite vrijeme koje mora proći do ponovnog pokušaja.
• Budite strpljivi, trebat će duže vrijeme dok se pokaže učinkovitost korištenja prirodnih i logičnih posljedica.

Primjer sa svim prethodno navedenim koracima:

SITUACIJA, PONAŠANJE DJETETA	KORAK	PRIMJER
dijete protestira jer želi ići s vama u trgovinu	empatičko reflektiranje	Znam da želiš ići sa mnom u trgovinu
dijete plače, traži da ide s vama	pričekajte da se umiri, utješite ga	Žao mi je što si tužan
kad se dijete umirilo	postavljanje granice/pravila	..ali danas sama idem u trgovinu
	logična posljedica i podsjećanje na pravilo	Prošli put si jurio po trgovini. Pravilo je da ne juriš po trgovini i dogovorili smo se da sljedeći put idem sama.
	davanje i zbora	Sutra možeš sa mnom ako želiš.

 

 

 PRAVILA ZA PRAVILA
U postavljanju granica, potrebno je definirati neka pravila, izraziti svoja očekivanja. Dobro je predvidjeti moguće problematične situacije i unaprijed odrediti pravila ili jasno izraziti očekivanja kako bi se izbjegli sukobi. Npr.: Prije spavanja, moraš pospremiti svoje igračke.
Evo nekoliko pravila (savjeta) za pravila i način komuniciranja vlastitih očekivanja djetetu:

• Uključite dijete u dogovoranje pravila – tako će ih se vjerojatnije držati
• Usmjerite se na pozitivan ishod:

UMJESTO: „Ako ne pospremiš igračke, nećemo ići u park.“
RECITE: „Idemo u park nakon što pospremiš igračke.“

• budite konkretni u izražavanju očekivanja: npr.: 
   

 

• neka pravila budu jasna i djetetu razumljiva – provjerite da li je dijete razumjelo pravilo
• dobro je definirati neka kućna pravila kojih se svi drže i koja postaju rutina – npr. Jedemo za stolom / Kad zaprljaš, počisti / Ako nešto uzmeš, vrati na mjesto
• nemojte pretjerivati s količinom pravila odjednom da ne obeshrabrite dijete

UZ GRANICE I PRAVILA, IDU I POSLJEDICE
U postavljanju pravila i granica, važno je dijete upoznati s posljedicom njegovog ponašanja, objasniti zbog čega do nje dolazi i uključiti ga u određivanje posljedice ako je moguće. Na djetetu razumljiv način, treba objasniti što će se dogoditi ako ne slijedi neko pravilo. Time pomažemo djetetu da samo sebi postavi granice kojima će prosuđivati vlastito ponašanje.
Na što mislimo kad govorimo o posljedicama u postavljanju granica?
Posljedica je rezultat određenog ponašanja, ovisno o unaprijed postavljenim pravilima. Pri tom ne mislimo na nagrade i kazne. Posljedice koje je prihvatljivo koristiti u postavljanju granica nazivamo prirodnim i logičnim posljedicama

 

 

Odgojne granice dio su pozitivnog odnosa roditelja i djeteta te se postavljaju u atmosferi ljubavi, topline i prihvaćanja.

 

 DOBROBIT GRANICA U ODGOJU ZA DIJETE
Nemojte brinuti da postavljanjem granica štetite djetetu ili narušavate svoj odnos s djetetom jer mu ne omogućavate da uvijek dobije ono što želi. Dijete kojem je sve dozvoljeno, jednako je zanemareno kao i dijete kojem ništa nije dozvoljeno.
Postavljanjem jasnih granica, djetetu pružate osjećaj sigurnosti. Dijete zna što može očekivati od roditelja te se razvija odnos povjerenja između roditelja i djeteta.
Postavljanje granica omogućuje djetetu da promijeni svoje ponašanje te dijete ima priliku vlastitim djelovanjem doći do cilja ili popraviti štetu. To pozitivno utječe na njegovo samopoštovanje.
U početku, roditelj je taj koji daje strukturu, a adekvatnim postavljanjem granica, dijete s vremenom internalizira granice, uči preuzimati odgovornost, regulirati emocije, a posljedično i ponašanje te se razvija u emocionalno zrelu osobu.


Marina Barbir, mag.psych.
stručna suradnica, psihologinja


Gjurković, T. (2018). Terapija Igrom: Kako razviti vještine za razumijevanje djeteta i produbiti odnos s njim. Split: Harfa.
UNICEF (2021). Roditeljstvo u najboljem interesu djeteta i podrška roditeljima i djeci u zahtjevnijim okolnostima. Zagreb: Ured UNICEF-a za Hrvatsku u suradnji s Centrom za podršku roditeljstvu „Rastimo zajedno“.