Naši mali ljubimci
Dječji svijet ispunjen je realnim ili imaginarnim životinjama koje se pojavljuju u knjigama, crtićima, filmovima, video igricama, zoološkim vrtovima, cirkusima, ali i njihovim kućama i dvorištima (Smojver-Ažić i Topalović, 2010.).
Kućni ljubimci zauzimaju ulogu člana obitelji, s njima se razvija emocionalni odnos i oni djetetu pružaju osjećaj podrške. Istraživanja pokazuju da su djeca koja odrastaju uz kućne ljubimce vrlo snažno emocionalno privržena ljubimcima te ih percipiraju kao posebne prijatelje, važne članove obitelji, izvore zabave, fizičke sigurnosti, vježbe i zaštite, te one koji im bezuvjetno pružaju ljubav i emocionalnu podršku (Smojver-Ažić i Topalović prema McNicholas i Collis, 2001.).
Kućni ljubimac djetetov je prijatelj koji mu pruža emocionalnu podršku. Uz njega je dijete aktivnije i povezanije s prirodom i svojom obitelji jer je kućni ljubimac obveza i radost koja povezuje sve članove kućanstva.
„Djeca koja prolaze kroz teške traume ili su suočena s bolešću opasnom po život često se povlače od svijeta tražeći sigurno mjesto. Ponekad, neka životinja, samo vlastitim prisustvom može biti izvor sigurnosti i iscjeljenja djetetu bez nade. To je možda zbog toga što životinje znaju saslušati bez osuđivanja i dijeljenja savjeta i što nam u istom trenutku pružaju smireno odobravanja i ljubav“ (Chernak McElory, 2002.).
Kućni ljubimci zauzimaju ulogu člana obitelji, s njima se razvija emocionalni odnos i oni djetetu pružaju osjećaj podrške. Istraživanja pokazuju da su djeca koja odrastaju uz kućne ljubimce vrlo snažno emocionalno privržena ljubimcima te ih percipiraju kao posebne prijatelje, važne članove obitelji, izvore zabave, fizičke sigurnosti, vježbe i zaštite, te one koji im bezuvjetno pružaju ljubav i emocionalnu podršku (Smojver-Ažić i Topalović prema McNicholas i Collis, 2001.).
Kućni ljubimac djetetov je prijatelj koji mu pruža emocionalnu podršku. Uz njega je dijete aktivnije i povezanije s prirodom i svojom obitelji jer je kućni ljubimac obveza i radost koja povezuje sve članove kućanstva.
„Djeca koja prolaze kroz teške traume ili su suočena s bolešću opasnom po život često se povlače od svijeta tražeći sigurno mjesto. Ponekad, neka životinja, samo vlastitim prisustvom može biti izvor sigurnosti i iscjeljenja djetetu bez nade. To je možda zbog toga što životinje znaju saslušati bez osuđivanja i dijeljenja savjeta i što nam u istom trenutku pružaju smireno odobravanja i ljubav“ (Chernak McElory, 2002.).
izvor:
Branka Barunčić
Kućni ljubimci i odgoj i obrazovanje u dječjem vrtiću
Branka Barunčić
Kućni ljubimci i odgoj i obrazovanje u dječjem vrtiću
