Komunikacija, jezik ili govor

 

 

Uvriježeno je mišljenje kako je pojava prve riječi "centar" govornog razvoja djeteta. Postoje činjenice koje idu u prilog tom mišljenju, ali i one koje će u centar razvojnog fokusa staviti neke druge razvojne pojave.
Do 12. mjeseca, kada se najčešće javlja prva prava riječ, djeca cijelo vrijeme razmjenjuju poruke s okolinom. Ukoliko je poruka poslana s namjerom da se njome utječe na sugovornika, takvu razmjenu poruka nazivamo intencijska komunikacija. Komunikacija je arena ("bazen", "prostor") u kojoj se razvija jezično razumijevanje i jezična proizvodnja (govor).
Da bi malo dijete došlo do prve prave riječi sa značenjem, ono treba imati puno uspješnih komunikacijskih epizoda. Što to znači? Dijete već sa 9 mjeseci može prenijeti poruku drugoj osobi, npr. može pogledom "tražiti" da mama doda bočicu, može gestom pokazivanja (kažiprstom) pokazati u nešto što želi za sebe ili samo želi na taj način prokomentirati. Pravoj prvoj riječi prethodi razvoj intencijske komunikacije, dijete ima namjeru nešto iskomunicirati.
Za dječji jezično-govorni razvoj ovo je jako bitno. Bez razvijene komunikacije nema razvoja jezika ni govora.

Slika 1, Ljubešić M. i Cepanec, M. (2012). Rana komunikacija: u čemu je tajna?

Što se događa prije prve riječi? I kakva je to riječ koja nije prava riječ?
U prvim mjesecima života, novorođenče sluša, tj. usvaja glasovni sustav materinskog jezika. Može razlikovati glasove osoba koje mu se obraćaju. Dijete reagira na svoje bližnje, javlja se socijalni smiješak, čuje se dječje gukanje, neartikulirano brbljanje. Sve su to interakcije, još uvijek ne govorimo o komunikaciji, jer dijete nema svjesnu namjeru komunikacije. Ove razvojne pojave još nisu pravi govor. Dijete je cijelo vrijeme izloženo jeziku okoline (materinskom jeziku) i na taj način djeca usvajaju jezik slušajući ga i prije nego ga krenu koristiti. Razvojno, djeca uvijek više razumiju nego što govore.
Zaključimo, prvoj pravoj riječi prethodi itekako važno glasanje/brbljanje/plakanje djeteta koje "utire" put govoru. Pojavom namjere u interakciji (oko 9.mjeseca), dijete je u mogućnosti iskomunicirati svoje želje i poruke s okolinom. Namjera u komunikaciji i govor koji dijete razvija, uz razumijevanje konteksta, omogućuje djetetu progovaranje prve prave riječi. Prva riječ često može stajati kao zamjena za više značenja. Stoga prva riječ "mama" mijenja svoje značenje ovisno o kontekstu. Nekada može značiti "mama daj mi jesti/piti", "mama idemo se igrati" i slično. Stoga prvu pravu riječ možemo i nazvati holofraza.

Izvori:
Ljubešić, M., Cepanec, M. (2012). Rana komunikacija: u čemu je tajna?. Logopedija, 3(1), 35-45.
Ljubešić, M. (2001). Rana komunikacija i njezina uloga u učenju i razvoju djeteta. Dijete i društvo, 3(3), 261-278.